bonTon(i)

Pozdrav Zemljani,

Greetings earthlings!

Žu sui bon Toni.

Istraživač sam s Bezobrazno Obzirnoga planeta te provodim istraživanje pod nazivom Komparacijska analiza i razvoj komunikacije na planetima koji
  koriste medije manje
od 1971 godine
.

Više puta sam odašiljao poruke o svojem dolasku nadležnim institucijama planete Zemlje. Osim najave, kao što to praksa Bezobrazno Obzirnih nalaže, postavio sam i nekoliko pitanja o najavljenom dolasku. Odgovor na zadnji upit bio je:

O.K.

Znao sam da nešto nije u redu.
Odgovor mi je zamirisao na umorne birokrate i zabrinjavajuću situaciju planeta koji je tek na početku puta. Umjesto prvobitno planiranoga odlaska na Svi me vole i nekad sam duhovit  planet, odlučio sam prvo istražiti situaciju na Zemlji. Molim Vas da budete toliko ljubazni i odvojite 3 jedinice vremena kako bih završio istraživanje. O.K.?

Na mome planetu, prema pravilniku Regulacija i objavljivanja medijskoga sadržaja, dozvoljeno je fotografirati palačinku ako i samo ako je ista:

a) duža od 3, a manja od 4,92 kilometara b) kružnim pokretima namazana tromilimetarskim slojem intergalaktičke Nutelle

Dodatak: Ako želite objaviti palačinku koja zadovoljava točke a) i b), ali posutu sa specifično: žutim, zelenim i/ili ljubičastim mrvicama, obratite se Uredu za ukusno i obazrivo kolorno kodiranje hranidbenih namirnica na društvenim mrežama, u čijem pravilniku stoji kako se to dozvoljava samo i isključivo u slučaju dijagnosticiranog daltonizma u subjekta.

Pozor! Jedno od recentnijih istraživanja, provedenih na našem Institutu za konfliktna i potencijalno neugodna međugalaktička ophođenja, dokazalo je da se, uslijed izrazito bliskoga kontakta prilikom komunikacije, većini ispitanika upalio dio mozga koji je povezan sa strahom, bijesom ili neugodom. Simptomi takve blizine: crvenjenje ušnih resica, izraženo ekstremno lučenje vodene parice iz nosne šupljine te generalna slabost - ako ste s planeta Melanholija.

Stoga, mole se svi subjekti da prilikom bilo koje vrste međusobnoga ophođenja ljubazno imaju na umu da:

#1. subjekt s kojim komunicirate možda pati od oštećenja amigdala - glavnoga bazalnog ganglija limbičkoga sustava - što može utjecati na nemogućnost uočavanja simptoma straha/bijesa/neugode na vašem licu ili, općenitije, potrebe za vašim privatnim prostorom. U toj se situaciji predlaže elegantno odmicanje unazad.
#2. ako ste vi taj koji pati od spomenutoga poremećaja, preporučuje se da uza se uvijek imate žvakaće gume citrusno-slatkih nota te da ih se nipošto ne libite koristiti u baš svakoj mogućoj prilici.

#3. u nekom drugom plemenu, planetu (ili okrugu Perunovom) možda vrijede drugačija pravila.

Iz knjige samopomoći Izazovi bezobrazno obzirnoga kodeksa izdvajamo: četvrto poglavlje naslova Nekada je tako teško biti dobar domaćin i ponekad nam tvoj odlazak pruža iznimno veselje i pripadajuće mu Upute Kako riješiti delikatan problem ne bih kući svojoj gosta :

#1. Krećeš gospodski, suptilno i koristiš svoje tijelo kao instrument: zijevaš i povremeno bacaš pogled na sat;

#2. Nije prošlo? Ubacuješ u drugu brzinu i na glas govoriš Uuu, malo je kasno ili Ove minute padaju k'o kruške, prijatelju;

#3. Gost još uvijek nije zagrizao bilo bi divno kada bi sada otišao kući svojoj mamac? U tom slučaju, pri samome planiranju sljedećega dolaska, direktno (ali pristojno!) postavi okvir na način: Amigo, možeš doći od tada do tada.
Ako si ti ne bih kući svojoj gost, opcije su dvije:

a) Želiš raditi na tome? Pripazi malo na gospođicu aluziju i gospodina miga.

b) Ako znaš da si ne možeš pomoći, domaćinima donesi darove, uvijek donesi puno darova - jer jedan paket intergalaktičkog Raffaela neće biti dovoljan.
 
Na Zemlji si:
muškarac
žena
drugo
Tvoje zemaljske godine su:
Hodaš po svijetu kao:
učenik/ica osnovne škole
učenik/ica srednje škole
student/ica Sveučilišta u Rijeci
student/ica nekog drugog sveučilišta
zaposlen/a
nezaposlen/a
umirovljenik/ica
Studiraš na:
Akademiji primjenjenih umjetnosti
Ekonomskom fakultetu
Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu
Fakultetu za zdravstvene studije
Filozofskom fakultetu
Građevinskom fakultetu
Medicinskom fakultetu
Pomorskom fakultetu
Pravnom fakultetu
Tehničkom fakultetu
Učiteljskom fakultetu
Odjelu za biotehnologiju
Odjelu za fiziku
Odjelu za informatiku
Odjelu za matematiku
 
Prijatelju moram otkazati dogovorenu kavu.
Sutradan se, bacajući smeće, sjetih da se nikad nismo sastali. A joj, daaaa, tome onih 168 propuštenih poziva. Prokletstvo!
Javljam mu se par sati prije sastanka kako bi stigao dogovoriti bolju kombinaciju.
Sat vremena prije dogovora šaljem sms: Ej sorry frende, moram isplesti ovaj džemper, imam još samo 184 768 očica. Mislim si: Živjeli mobiteli! Nadam da neće skontati da muljam.
 
Prijatelj mi daje svoj mobitel da pogledam fotku.
Bacam plahi pogled, sramežljivo prokomentiram i vraćam mobitel. Ipak mi je dano veliko povjerenje.
Automatizmom prelazim na drugu fotku, zaustavljam se na trećoj i vraćam mu mobitel uz: Sorry, pobjeglo mi je.
Odličan mu je cijeli album. Uzgred budi rečeno, i onaj prije, i onaj poslije.
 
Stisnuti čekamo u redu, osoba do mene tipka na mobitel.
Jako smo si blizu.
Teško je ne baciti pogled kad taj ekran tako jako bliješti.
Virkam preko ramena. Napeto je. Šalje joj sms. Kako mu je to mogla napraviti, bestidnica jedna.
I ja izvlačim svoju super-mobilnu mašinu i gubim se u bespućima interneta.
 
Zovem firmu u kojoj radi Zdenka. Započinjem konverzaciju.
Dobar dan, ja sam xy, mogu li razgovarati sa Zdenkom?
Bok. Imam loš dan. Mogu li barem dobiti Zdenku?
Alo, jel' ima neka Zdenka tamo?
 
Na cugi sam s prijateljima, čujem kako se poruke nižu.
Jedna, druga...treća.
Bacam lagani scroll na Facebooku da mi ne bude dosadno dok čekam odgovor na četvrtku poruku. Kad kažem Facebook, zapravo mislim i na Twitter i na Instagram. I Youtube.
Kada sam u društvu ugašen mi je mobilni internet, ali na poruku da su sarme za ručak ne mogu ne odgovoriti.
Kada sam u društvu trudim se ne gledati na mobitel. Isključim zvuk ili stavim na vibraciju
 
Na sastanku sam, zvoni mi mobitel.
Šanse za to su 1:69. Redovito gasim zvuk na mobitelu kada idem na sastanak.
Javljam se. Ne pada mi napamet smanjivati decibele, a bome ni minutažu.
Na zaslonu piše Mile-škampi. Tjednima čekam njegov poziv. Ispričavam se ljudima i javljam se. Kvaliteta njegovih škampi opravdava kratko remećenje sastanka.
 
Puštam glazbu preko mobitela u autobusu.
Jedino ako nema baš previše ljudi. Šofer se ionako ne broji jer je predaleko.
Uvijek! Pa glazba nas povezuje. Uostalom kome može smetati narodno veselje uz dobru glazbenu podlogu.
Nikad. Znam da mi je playlista kul, ali ovo nije ni vrijeme ni mjesto.
 
Pitam prijatelja za sms.
Šaljem sms i nagovijestim da će mi možda trebati jedan poziv kasnije.
Znam da mu je stiska s parama na bonu, ali mi je baterija riknula pa nemam drugu opciju. Plaćam kavu idući put.
Pošaljem sms. Okej, tri. I ovako i onako neće skužiti jer ima neograničen broj besplatnih poruka i poziva.
 
Primam e-mail koji zahtijeva moj odgovor.
Nisam odgovorio i uvijek imam spremnu Otišao je u spam izliku.
Odgovorit ću,
ali gdje je hića?! - što možeš danas, ostavi za sutra. Prvi stadij odugovlačenja: checked.
Ako stignem, odgovorim odmah, ako ne, ulovim prvu slobodnu priliku.
 
Šaljem dugačak službeni e-mail u kojem moram naglasiti nekoliko stvari.
Opasno dižem veličinu fonta uz povremeno korištenje CAPS_LOCK.
Kombiniram bold, italic i underline sa žutom i zelenom bojom.
Ubacujem italic i/ili bold.
 
Na Facebook-u igram Candy Crash Sagu. OMG, obožavam tu igricu.
Poslao sam samo jedan invite, ali nakon što se učlanio u grupu Inviting you to stop inviting me to play Candy Crush Saga, skontah da tu nema kruha.
Znam da me već pet puta zamolio da više ne šaljem inviteove, zato ću mu sada poslati privatnu poruku u Inbox.  Trebam te dodatne životeee!
Prije nego što bilo koga inviteam, pošaljem poruku da objasnim ozbiljnost situacije.
 
Čitam članak o polarnim medvjedima na jednom portalu.
Mislim si: Koje lude bijele beštije.
Medvjedi. Foke. Kapitalizam. Komunizam. Izbori. Napaćen narod. Napišem komentar ispod članka: Nije se moj deda za to borio.
Članak prosljeđujem prijatelju. Sad nam je prilika. Jedino uvoz medvjeda može riješiti našu ekonomiju.
 
Kada sam na pokretnim stepenicama.
Stojim na desnoj strani - lijeva je za one koji hitno moraju u Deichman po nove klompe.
Na televiziji je bilo da u Engleskoj stoje na desnoj strani eskalatora, a oni su fini narod. Ili je bila lijeva? Uvijek se zbunim.
Stojim na lijevoj strani. Vidim da netko iza mene želi požuriti, ali na desnoj su mi odložene vrećice s placa. Mislim, gdje da ih stavim??!?!
Upadaš u kategoriju...

Bečka škola u suradnji s internatom

Na manjak majoneze u sendviču ili tvrdi kraj na salami (kojeg ti teta s odjela suhomesnatih proizvoda želi zaračunati) reagiraš tako da upućuješ promišljeni upit, staloženo zahtijevajući svoja prava. Velika je šansa da kada ulaziš u autobus redovito paziš da zadržiš rampu kako slučajno ne bi udario osobu iza sebe. Tvoje ponašanje upućuje na to da, zbog niske tolerancije na nepristojnost (i generalnu nepravdu), poželiš postati superheroj (a i kotiraš dosta visoko na listi potencijalnih Bontonijevih suradnika).
  
Upadaš u kategoriju...

Čardak ni na nebu ni na zemlji

U redu za blagajnu u lokalnom dućanu uvijek se uspješno proguraš s izlikom: Evo, ja ću samo kruh i mlijeko, iskreno vjerujući da je to dobar izgovor, a s obzirom na tvoj šarm  - nitko ti to neće uzeti za zlo. Više te se puta mora podsjetiti da vratiš posuđeno, a često ti ta informacija uđe na jedno, a izađe na drugo (bilo da je riječ o novcima, knjigama ili pak onoj najdražoj rozoj gumici za kosu). Recimo samo da si ti ona osoba za koju postoji velika mogućnost da će jednoga dana svojoj djeci na glas čitati titlove u kinu.
  
Upadaš u kategoriju...

Dođavola, zašto moraš biti tako nepristojan?

Ako ovako nastaviš postoji velika šansa da ćeš kroz 5 godina baciti baku pod jureći vlak jer ti u vanili kiflice nije stavila dovoljno oraha – misleći u sebi: stara je, više ne vidi jedinice na vagi dobro kao nekoć, ali to joj nikako ne može biti izlika!
OPREZ: velika je mogućnost da postaneš ona teta na šalteru/referadi koja je vječito nestrpljiva i škrta s informacijama.
  

Veliko hvala Zemljanima
iz SKC-a, UNIRI-a i PGŽ-a na razumijevanju, gostoprimstvu
i pomoći pri provedbi istraživanja pod nazivom
Komparacijska analiza i razvoj komunikacije na planetima
koji koriste medije manje od 1971 godine.

Godspeed!

Bon Toni

Adju