No Echo je art film u formi slomljenog dokumentarca iz podzemne scene neidentificiranog balkansko-mediteranskog grada, čiji prostori među relacijama pričaju nijemu priču Neuropskog Eksperimenta. Izgrađen prema instrukcijama narativne nestašice, film dizajnira susret sa skupinom mutantske mladeži koja predstavlja
svoje radove koji svojom upitnom inteligibilnošću postavljaju pitanje o našim predrasudama o inteligibilnosti svijeta samog, i o mogućnosti umjetnosti da postane bestijalna crkve uvijek-već-nepoznatog. No Echo je objekt, ne reprezentacija objekta.