Građani Rijeke i posjetitelji su od 5. do 11. veljače 2015. godine mogli iskusiti živuću priču o povijesnoj industrijskoj luci i pojasu na kojemu se proteže željeznica. Od prosinca 2013. godine umjetnici Nadija Mustapić i Toni Meštrović stvarali su višekanalni, site-specific audio/video rad pod naslovom Čekaonica za ljude, strojeve i grad, koji je bio instaliran u javnom prostoru –  u čekaonici glavnog željezničkog kolodvora u Rijeci.
Čekaonica za ljude, strojeve i grad je rezultat cjelogodišnjeg procesa sakupljanja audio i video zapisa o riječkoj luci, njezinim gatovima i dokovima, skladištima, silosima, kao i cijelom potezu željezničke pruge sa željezničkim kolodvorom u neposrednoj blizini, starim okretištem lokomotiva, svjetionikom i rafinerijom nafte. Navedena mjesta znakovita su za grad i njegove stanovnike – kako povijesno, tako i strateški, ekonomski, politički, kulturalno i mitološki. Dok luka gradi nove dokove radi proširenja kapaciteta, čekaonica glavnog željezničkog kolodvora je mjesto koje se rijetko posjećuje. Čekaonica za ljude, strojeve i grad pozivala je na istraživanje tog prostora, njegovog stanja, značenja i potencijala.
Rad autora je bio naručen od strane Musagetesa; umjetničke organizacije iz Kanade čiji projekti ističu ključno i značajno mjesto umjetnosti u ljudskim životima. Kroz svoje projekte u manjim gradovima Kanade, Italije i Hrvatske, Musagetes ostvaruje međusektorsku suradnju između umjetnika i zajednica. Autori Mustapić i Meštrović suvremeni su umjetnici koji najvećim dijelom kreiraju video i audio instalacije. Surađivali su na velikim multimedijalnim projektima instaliranim u muzejima i galerijama. Njihov je suradnički rad prožet društvenim pitanjima, šireći pritom kategoriju dokumentarizma u poetična multimedijalna senzorijalna iskustva.

Kombinat je bio angažiran za oblikovanje promotivnog materijala (letka/flyera, plakata i brošure) te promociju projekta. S obzirom na to da je sama instalacija napravljene od izuzetnog video materijala, na promotivnom materijalu smo se odlučili koristiti stilove iz istog. Strop Čekaonice, u kojoj je projiciran rad, kvadratnog je oblika. Dogovoreno je da će se svi materijali oblikovati i rezati u obliku kvadrata. Fotografije u materijalima,  koje su izrezane od stilova videa, također su rezane u kvadrate (ili od dva pravokutnika od kojih je napravljen kvadrat). Tako oblikovan promomaterijal nije uobičajena forma, što doprinosi lakšoj prepoznatljivosti instalacije. Isto vrijedi i za simultano ponavljanje kvadratnog oblika (u smislu istog formata korištenog na različitim materijalima). Napravljeno je 10 različitih plakata, od kojih svaki predstavlja jednu od lokacija na kojoj su autori snimali. Svi plakati sadrže motiv fotografije sata (referirajući se na Čekanje). Tekst je u brošuri oblikovan tako da se brošura mora pomicati da bi se pročitao tekst, ukazujući na dinamičnost instalacije te drugačiji vizualni stimulans kojeg posjetioci imaju pri svakom ponovnom dolasku u Čekaonicu.
Što se tiče promocije projekta, cilj je bio zainteresirati i informirali građane i posjetioce da dođu posjetiti izložbu. Projekt je postao vidljivijim s promotivnim aktivnostima poput organizacije konferencije za medije na Željezničkoj postaji, fotografiranjem rada, izradom gifa, kontaktiranjem medija i komuniciranjem projekta na društvenim mrežama.